Valamar Blog

Nastavljamo gdje smo stali u postu “Poreč - Eufrazijeva bazilika (1.dio)”. Dakle, što je to ekipa UNESCO-a sa profesorom Ernestom Bacherom u glavnoj ulozi pregledavala i ocjenjivala u staroj Eufrazijani?

UNESCO-vi stručjnaci došli su ovdje kako bi zavirili u apsolutno sve, pa i one najmanje i oku laika teško primjetne detalje jednog važnog dokumenta vremena. Eufrazijana je upravo to, svjedok vremena, točnije 16 stoljeća kršćanstva na ovim prostorima i svaki detalj koji tome svjedoči izuzetno je bitan za formiranje cijele priče.

Kako bi se važnost Eufrazijane shvatila u punom smislu na stvar se mora gledati kroz nekoliko prizmi, promotriti sve sa povijesne, kulturne, religijske, estetske strane. Ulazak u svaku od ovih sfera otvara nove prozore, nova saznanja, nove kontekste, svaka od njih na svoj način hrani našu znatiželju.

I dok će se većina nas u Eufrazijevoj bazilici diviti recimo legendarnom mozaiku (na slici), koji potiče još iz vremena progona kršćana (4. st.), nalazi se u glavnoj apsidi katedrale i predstavlja nevjerojatno bitan artefakt vremena, profesor Bacher i njegova ekipa još su se više divili - žbuki na zidovima!

Zanimljive su priče ljudi koji su bili prisutni dok su se konzervatori nalazili u Poreču i obilazili Eufrazijanu, a svjedoci kažu kako se recimo gore spomenuti glavni konzervator više zadržao promatrajući upravo tu žbuku nego li je proveo pred slavnim mozaikom. Pa zašto je baš sad ta žbuka toliko važna? Umjesto odgovora, citirat ću Ivana Matejčića, konzervatora iz Rijeke, koji je referirajući se na ovo napisao: “Svakom stručnjaku i znanstveniku spomenik je knjiga iz koje čita podatke iz prošlosti, a tek potom kulturna atrakcija”. Knjiga je naravno – što starija, tim vrijednija, a ako je poneku njezinu stranicu na zid svojom zidarskom žlicom zapisao nepoznati majstor prije petnaestak stoljeća, tada, složit ćete se, i “obična” žbuka dobiva na težini.:)