Valamar Blog

Duh mediteranskih gradova najbolje ćete osjetiti upijajući atmosferu iz samih njihovih jezgri. I Poreč je jedna takva priča. Autentična, istarska, mediteranska… Brojne su godine i koraci ostavili tragove na starim porečkim ulicama, a prolazeći njima naići ćete na znakove burne prošlosti - ulice, kule, zidine… sačuvane djeliće nekih davno prohujalih vremena… Danas je tim prostorima udahnut novi život, pa ćete u njihovoj utrobi imati priliku posjetiti brojne živopisne prostore - galerije, muzeje…

Sadržaja je puno, ali jedna se stanica nikako ne može zaobići kada se dolazi u Poreč. To je svakako Eufrazijeva bazilika i na nju ćemo se u više navrata vraćati kroz buduće tekstove donoseći vam nešto manje poznate stvari vezane za nju. Za uvodni post podsjetit ću vas na nekoliko osnovnih činjenica vezanih za Eufrazijanu u Poreču. Dakle, Eufrazijeva bazilika gradi se u 6. st. u vrijeme cara Justinijana i ime nosi po Eufraziju, tadašnjem biskupu, a ujedno i graditelju bazilike. Crkva se izvorno zove Katedrala Uznesenja Marijina, a među ljudima u Poreču se s godinama nekako udomaćio upravo naziv “Eufrazijana”.

Stručnjaci su se složili u stavu kako je riječ o najreprezentantivnijoj i najbolje očuvanijoj ranokršćanskoj građevini na prostorima Mediterana, a radi se o spomeniku kulture kojeg je na svoj popis zašićtene svjetske kulturne baštine uvrstio i UNESCO. Da bi dobila taj status, 1996. godine Eufrazijeva je bazilika morala zadovoljiti široku i izuzetno zahtjevnu paletu UNESCO-vih zahtjeva, tako da je osim estetskih kriterija koji su bili samo jedan manji dio cijele priče ekipa konzervatora predvođena profesorom Ernestom Bacherom, procjenjivala i ocjenjivala svaki pojedini detalj kroz svoju dokumentarnu, znanstvenu i povjesnu vrijednost.

Što su zaključili, moći ćete pročitati u sljedećem postu o Eufrazijani…