Hum, najmanji grad na svijetu
Wed, Oct 19, 2011
Malo mjestašce u srcu zelene Istre, Hum, najmanji je grad na svijetu. Do njega se može doći putevima preko Pazina i Buzeta, a iz smjera Rijeke tunelom kroz Učku. Ovaj gradić po mnogočemu je zanimljiv; 11. stoljeće ključno je za nastanak Huma u današnjem obliku. Tada je Istra pripadala franačkom carstvu, a na ostacima stare utvrde sagrađen je Humski kaštel i zatim uz njega prvi niz kuća budućeg gradića.
Hum je 1102. godine darovnicom Urlicha II, uz druge istarske kaštele predan u posjed akvilejskom patrijarhu i spominje se kao “castrum Cholm”. To je prvo službeno spominjanje Huma, čime započinje njegova povijest kao utvrde. Danas je Hum svojevrsni grad - spomenik specifičan upravo po tome što je jedan od rijetkih sačuvanih primjera urbanog razvoja unutar srednjovjekovnih zidina. Sve od spomenutog 11. stoljeća do danas izvan gradskih zidina Huma nije se gradilo praktički ništa, osim doslovno jedne zgrade izgrađene za talijansku školu, koja datira iz 1892. godine.
Hum ima čak dva župana, a biranje župana Huma datira iz davnih vremena, pri čemu se reizbor odvija svakog lipnja u Gradskoj loži Huma. Župana bira 11 sudaca „uz pomoć Boga i raboša“- Raboš je, naime, drveništap na kojeg se urezuju glasovi, s jedne strane za, a s druge protiv. Cijeli je izbor uvježbana procedura na lokalnom dijalektu i izvanredna predstava za posjetioce Huma na taj dan.
Najmanji grad na svijetu, sa svega 17 stanovnika, osim što predstavlja spomenik jednog vremena, važan je i zanimljiv i zbog tragova prošlosti. Jedan od njih zasigurno su i Humske freske, jedinstveno umjetničko djelo nastalo u 12. stoljeću. Osim vješto naslikanih biblijskih motiva nepoznatog majstora na humskim freskama, tu se nalazi i poznata Aleja glagoljaša, niz od 11 spomenika glagoljici postavljenih između Roča i Huma.
Posjetite li ovaj prekrasni pitomi gradić nikako ne propustite posjetiti legendarnu humsku konobu i kušati bisku, domaću rakiju koja se sprema od komovice, imele i četiri vrste trava, po recepturi staroj dvije tisuće godina.
by: Nives Matić