Valamar Blog

Teran je nekad bio najraspostranjenija i najvažnija sorta crnog grožđa u istarskim vinogradima. Prvi opis terana potječe od istarskog agronoma kanonika Petra Stankovića iz 1825 godine, a postoji više biotipova koji se razlikuju po veličini i obliku grozda i bobice, zbijenosti, boji peteljčica, kvaliteti, vremenu dozrijevanja… Riječ je o dvije sorte; jedna je teran, a druga rafošk (ili ponegdje u Istri refošk, od talijanskog refosco).

Teran ima dva klona (teran sa zelenim peteljčicama i teran sa crvenim peteljčicama), a u odnosu na refošk razlikuje se po tome što dozrijeva kasnije (teran dozrijeva krajem 3. ili početkom 4. razdoblja). Razlika leži i u činjenici da klonovi terana u odnosu na refošk imaju veću rodnost.

Teran je suho vino tamno crvene boje, a odlikuje ga naglašena kiselost koja mu uz tanine daje zaobljenost i jak, robustan i pun okus, u isto vrijeme izuzetno harmoničan i pitak. Neki mu enolozi zbog tanina pripusuju ljekovita svojstva. Jela s kojima se teran idealno sljubljuje su istarski pršut, pečenja od crvenog mesa, ovčji sir i svakako jela od divljači. Što se optimalne temperature serviranja terana tiče, poslužuje se uvijek malo hladniji od temperature ambijenta, optimalno oko 16-17 °C.