Istra i Primorje - kolijevke hrvatske pismenosti
Mon, Dec 15, 2008
O tradiciji i neprocjenjivoj kulturnoj važnosti glagoljice na području otoka Krka nedavno je pisala kolegica Duška Žužić. Ovo staro pismo, čvrsto ukorijenjeno u hrvatskom puku, najduže se održalo upravo u Primorju i Istri. Duška je spominjala Bašćansku ploču, najpoznatiji spomenik rane hrvatske pismenosti, pisan glagoljicom prije 1100 g. Jednako kao što je glagoljica bila važna u Primorju, glagoljica je i u Istri bila važan povijesni element i čvrsta sastavnica kulturne identifikacije.
Ovo staro pismo nastalo je nakon što je 863. bizantski car poslao Ćirila i Metoda u Moravsku kako bi među slavenskim doseljenicima proširivali kršćanstvo. Glagoljica je stvorena zato jer su se u zadaći prevođenja knjiga za bogoslužje latinski i grčki pokazali neučinkovitima, pa je Ćiril stvorio novo pismo koju su potom njihovi učenici širili paralelno sa vjerom. Glagoljski zapisi uklesani u kamen, izliveni na crkvenim zvonima, ugrebani u žbuku na zidovima crkvica… povijesni su ostaci visokoga kulturnog dosega i važni spomenici kulture jednog specifičnog podneblja.
U Istri su centri glagoljice bili Roč i Hum, a u tom se kraju i danas na poseban način njeguje glagoljaška tradicija. Zahvaljujući prvenstveno zalaganju Čakavskoga sabora, posljednjih nekoliko desetljeća oživio je interes i briga za glagoljicu i glagoljašku ostavštinu. Uz cestu od Roča do Huma podignuta je jedinstvena Aleja glagoljaša. U Roču djeluje i Mala glagoljska akademija “Juri Žakan”. Umjetnici, osobito slikari, kipari i književnici, sve češće nalaze inspiraciju u glagoljici i u svoj umjetnički izraz ugraduju elemente glagoljskoga pisma, forme, duh i poruke glagoljaške baštine.
by: Tomislav Kovač