Znamenitosti Dubrovnika: Tvrđava Lovrijenac
Mon, Nov 10, 2008
Lovrijenac je najimpresivnija i najviša tvrđava grada Dubrovnika, dojmljivi fortifikacijski objekt u literaturi često nazivan i Gibraltar Dubrovnika. Monumentalna tvrđava izdiže se iznad stijene visoke 37 metara, a kroz svoju je povijest imala brojne uloge. Prvenstveni razlog njezine gradnje bio je obrambene naravi, a glavni cilj naravno zaštita dubrovačke slobode.
Iako neki kroničari kao početak gradnje utvrde na ovom mjestu navode 11. stoljeće, dokumenti pokazuju da je 14. stoljeće bilo ključno i da je zbog izuzetne važnosti strateškog položaja konstrukcija tvrđave Lovrijenac u nekoliko navrata tijekom 15., 16. i 17. stoljeća bila dorađivana i ojačavana. Kroz taj period očuvanju dubrovačke slobode ozbiljno su prijetili Mlečani. S tvrđave se Grad vidio kao na dlanu, a u njoj je živjelo dvadesetak čuvara na čelu s kapetanom, plemićem koji se mijenjao svakih mjesec dana.
Iznad vrata koja vode u tvrđavu u kamenu je uklesano “Non Bene Pro Toto Libertas Venditur Auro” – “Sloboda se ne prodaje ni za svo blago svijeta”. Ipak, nakon 450 godina samostalnosti i slobode Dubrovnika, 1806. osvaja ga Napoleonova vojska, a francuska zastava koja se zavijorila upravo na Lovrijencu i simbolično je označila kraj slavne ere Dubrovačke Republike. Od te godine do danas promijenilo se nekoliko vlasti i društvenih uređenja, a i Lovrijenac je mijenjao svoje funckije, pa je između ostalog za vrijeme Drugog svjetskog rata služio i kao zatvor.
Nakon burnih vremena, brojnih sudbina i priča ispričanih unutar velebnih zidina, od 1952. godine kada je na njemu prvi put odigran Hamlet do danas Lovrijenac živi svoj novi život u službi umjetnosti i stvaranja. Shakespearova Lady Machbeth, Richard II. i III., Kralj Lear, ali i izvedbe Euripida, Pireandella, Moliera, Brechta…
Mnogi hrvatski pisci i redatelji imali su također prilike Lovrijenac iskoristiti kao savršenu pozornicu za uprizorenje nezaboravnih djela, a s nestrpljenjem očekujemo buduće izvedbe pod vedrim nebom u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara.






by: Tomislav Kovač